+385 (0)51 858 573
  +385 (0)95 7331 913

Priznajem, prvi put sam u Sinju. I prvi put na Alki. I zadovoljna jer sam prisustvovala Alki kojom je zakoračeno u četvrto stoljeće održavanja ove, u svijetu jedinstvene viteške igre.
 
Priznajem i da o Alki nisam imala previše pojma osim da 'u sridu' donosi 3 punta, da se održava u spomen na slavnu bitku iz 1715. godine kad su Sinjani protjerali Osmanlije i da se natjecatelji zovu alkari. Koji jašu na konjima. Koji su, usput rečeno, puno veći nego što sam mislila. Tako je to kad gradsko dijete pustiš na selo.
 
A na njihovu pobjedu su toliko bili ponosni i Mlečani da su u Duždevoj palači dali naslikati bitku pod Sinjem. 

 
Sreća za nas 'neuke' pa je dnevna novina 'Slobodna Dalmacija' objavila dodatak novinama posvećen Alki. Pa prije nego vam pokušam prenijeti dojmove i opisati osjećaj prisustvovanja jednom takvom događaju, evo što morate obavezno znati o sudionicima, pravilima i običajima.
 
Alka je završno, svečano natjecanje alkara i održava se u nedjelju. Prije toga se održavaju još dvije trke - Bara (u petak) i Čoja (u subotu). Alka se održava samo u Sinju i samo na Alkarskom trkalištu podno stare sinjske tvrđave. Alkarski dream team čine alkar (koji mora biti rođeni Cetinjanin) i njegov konj, a neizostavni 'alat' su alka i koplje. Alka se postavlja na 332 cm visine, a alkarski kolut kako još alku nazivaju, kolut je od dva obruča od kovanog željeza sa zajedničkim središtem i tri kraka koja obruč dijele na tri dijela.

 
Ako alkar pogodi u manji obruč kaže se da je pogodio 'u sridu' (u sredinu) i dobiva 3 punta (boda). Ako pogodi u dio iznad manjeg obruča pogodio je 'u dva' i dobio 2 punta, a ako pogodi u dio lijevo ili desno od manjeg obruča, pogodio je 'u jedan' i dobio 1 punat. Pobjednik je onaj koji u 3 trke osvoji najviše bodova.
 
Natječe se minimalno 11, a maksimalno 17 alkara kopljanika. Zaštitnica Alke jeGospa Sinjska za koju se smatra da je doprinijela pobjedi nad Turcima 1715. 

 
Organizator Alke je Viteško alkarsko društvo čiji su aktivni članovi alkarski vojvoda i njegov ađutant, alajčauš, alkari kopljanici i alkarska pratnja, alkarski momci i (h)arambaša alkarskih momaka,  barjaktar i pratitelj barjaka, buzdovandžija, vodiči edeka te namještač i pomoćnik namještača alke.
 
Arambaša je zapovjednik čete alkarskih momaka. Svaki alkar kopljanik ima svog alkarskog momka, a zapovjednik alkara kopljanika je alajčauš.
 
Sad kad sam vam otprilike sve lijepo objasnila, evo kako smo se moja nećakinja i ja provele na Alki.
 
Krenule smo starom cestom od Dugopolja prema Sinju. I nije neka udaljenost, otprilike 30-tak kilometara. Nikolina (moja nećakinja) komentira 'ajmeee, vidi Dicmo, tu mi stoji prija' (ilitiga prijateljica). Ja dotad nikad čula za, a još manje vidjela Dicmo. A kasnije će se pokazat ključnim. Najavili smo svoj dolazak cviljenjem kočnica, da cijeloj sviti ljudi slučajno ne promakne da smo i mi ovdje. Parking sam, po običaju, našla vrlo blizu samog mjesta događanja.
 
Gdje je Alkarsko trkalište nisam morala niti pitati, samo smo pratile rijeku ljudi koja se slijevala prema trkalištu. Na tribine nismo mogli sjesti jer naravno – nismo imale kartu. A kartu nismo imale jer do zadnjeg časa nismo znale hoćemo li ići. Pa smo se progurale na samu ogradu, ravno nasuprot velikog ekrana na kojem smo pratile ono što je oku bilo predaleko.
 
Prije početka natjecanja Alkarska povorka polazi iz Alkarskih dvora, pozdravlja Gospu Sinjsku uobičajenim alkarskim pozdravom nakon čega, ne silazeći s konja, alkarski vojvoda održi govor i proglasi Sinjsku alku otvorenom. Sve to smo pratile na velikom ekranu jer je bilo predaleko. A onda cijela povorka kreće prema početku trkališta gdje smo nas dvije bile stacionirane kako bi pozdravila i sve gledatelje.
 
Prvi kojeg smo ugledali bio je harambaša (Ivo Vukasović Parin) između prva dva momka, a iza njih cijela četa momaka.
 
 
Bubnjare, njih četvoricu, prvo smo naravno čuli, a onda i vidjeli. 
 
 
Nakon njega smo uočili barjaktara (Stipe Bilandžić) kojeg su na konjima i s isukanim sabljama pratili njegovi pratioci nakon kojih ide štitonoša (Ivica Držak) između dvojice buzdovandžija (Pavao Križanac i Mate Bilobrk) i ponosno nosi štit.
 

A onda je na scenu stupio predivan konj – edek kojeg nitko ne jaše već ga vode dva vodiča (Ante Bradarić i Joško Galić). Kasnije smo saznale da on simbolizira zarobljenog konja turskog vojskovođe koji je predvodio napad na Sinj.

Iako su svi konji bili prigodno ukrašeni/okićeni, edek se posebno isticao srebrnim ukrasima na vratu, sedlom turskog porijekla i predivnim prekrivačem – kasnije smo saznale da se zove abaja, od crvene čoje, ukrašen srebrnim vezom i raznobojnim vunenim resama. 

 
 
Prvi iza edeka, na konju i s isukanom sabljom je vojvodin ađutant, iza njega idu vojvoda na konju i najzad alkari, poredani u dva reda.
 
...vojvodin ađutant Frano Talaja...
 
...vojvoda Ante Vučić, glavom i brkom...
 
...alkari kopljanici...
 
I na kraju svih – zapovjednik alkara kopljanika – alajčauš Ivica Filipović Grčić.

 
I napokon je krenulo. Fasciniralo me (po stoti put danas) koliko malo je konju potrebno da iz kasa pređe u galop. Razmišljam si malo što sve alkar mora - držati konja, održavati se u sedlu, držati koplje i još pogoditi u neku rupu postavljenu na 3 metra visine. O kako da ne. U mom slučaju bi vjerovatno konj sjedio meni na ramenima, u jednoj ruci držao cigaru, a u drugoj koplje. I zadovoljno rzao.
 
Svakim prolaskom alkara, imali smo priliku iz blizine osjetiti čvrstoću i miris pijeska koji je kiša od prethodnog dana formirala u grudice. Koje su konjska kopita u galopu lansirala posvuda. Usta je bilo poželjno držati zatvorenima. Težak zadatak, ali poželjan. 
 
Prva trka prošla je bez prevelikih uzbuđenja. Do nas je stajao mlađi gospodin sa suprugom i dvoje djece, očito vrlo dobar poznavaoc Alke i običaja jer je cijelo vrijeme članovima svoje obitelji objašnjavao pravila i običaje. Pa smo usput nešto i naučile. Razočaranih uzdaha nije nedostajalo jer alkari kao da još nisu bili zagrijani – pogotka u sridu nije bilo, ali je zato nekoliko puta koplje prošlo pokraj alke.
 
Ali zato je druga trka opravdala očekivanja. Nekoliko pogodaka 'usridu'. A svaka 'srida' posebno se označava pucanjem mačkula – malih topova, sa sinjske tvrđave. A pucači mačkula su, ni manje ni više, mineri tvrtke Nobel s Viškova. Eto baš iz moga kraja!
 
Mogla bih ovako nadugačko i naširoko, ali mislim da će filmići i fotografije sigurno pružiti bolji doživljaj nego što je to ijedna riječ u stanju. Uživajte u našem viđenju 301. Alke, od 2010. godine na UNESCO-vom popisu nematerijalne kulturne baštine Europe.
 
Skoro zaboravih, sjećate li se onog Dicma s početka priče? E pa baš iz tog Dicma je dojahao pobjednik ovogodišnje Alke – Tino Radaković.

Pretraživanje smještaja

Pretraživanje ugostiteljskih objekata

Kastav - gdje caruju Blues, legende i Bela nedeja (1. dio)
Jer o Kastvu se uvijek ima nešto za reći. Ako nije povijesni podatak, onda su legenda ili kakva korisna informacija......
više >>
301. Sinjska alka
Priznajem i da o Alki nisam imala previše pojma osim da 'usridu' donosi 3 punta, da se održava u spomen na slavnu bitku iz 1715. godine kad su Sinjani protjeral...
više >>
Raj za bonkuloviće
A bonkulovići su oni koji znaju spojiti naizgled nespojive okuse i u njima uživati svim svojim čulima.......
više >>
...da Zlatni rat...
plaža na Bolu na Braču, poznata po tome što...
više >>
...da se najmanja katedrala na svijetu...
nalazi u gradiću Ninu, pored Zadra...
više >>
...da je Bijela kuća u Washingtonu...
građena mramorom s otoka Brača......
više >>