+385 (0)51 858 573
  +385 (0)95 7331 913

Dva čuda čudesne prirode - Šarganska osmica i Drvengrad

Život je čudo. I piše čudesne priče. A kad te priče ispričate na čudesnoj zlatnoj planini – Zlatiboru, u režiju ubacite Emira Kusturicu onda dobijete čudesan grad – Drvengrad i još čudesnije željezničko čudo – Šargansku osmicu.
 
Jutra su na Zlatiboru ugodno hladnjikava, ali baš paše taj planinski zrak. Čudesan. Ne sjećam se da sam toliko puta u jednom danu upotrijebila pridjev čudesan, ali vjerujte mi, ako se ikad uputite na Zlatibor i prođete sva ova mjesta kojima vas vodim – sve će vam biti jasno.
 
Mislim da je oko 8.30 bilo kad smo krenuli put Mokre Gore. Ne možete pogriješiti, samo idete u pravcu Užica, prolazite kroz mjesto Čajetina (ja sam je prozvala Pačetina jer mi je Č na ćirilici nekako bacalo na P, a za ostatak naziv ne pitajte, pojma nemam otkud mi je to palo napamet) i u zaseoku Kneževići skrenete prema selu Šljivovica. Koje smo iz nekog razloga preskočili. Jer da nismo, vjerovatno bi mi jedino današnje čudo bila – šljivovica lol
 
Obzirom da sam ključeve auta predala svom vodiču jer, jel'te, živi tamo pa bolje zna zalutati od mene, mogla sam neometano zvjerkati okolo. Imala sam osjećaj kao da je vrijeme stalo. Okej, znam, deklarirani sam jugonostalgičar, ali ta jednostavnost ljudi, prirode, običaja, manjak signala za mobitel, natjeraju te da shvatiš da ponekad treba stati, pustiti one koji žure da te preteknu…i uživati u trenutku.
 
Baš kao što je to godinama radila lokomotiva Ćira, a sad to radi njezina mlađa sestrica – Nostalgija. Red ćakule, red zvjerkanja okolo i već smo prošli 32 kilometra. Točno onoliko koliko nam od centra Zlatibora treba da dođemo do stanice Šargan Vitasi. Odredište Šarganske osmice. Vlaka koji, kad krene s početne točke, iz Mokre Gore, prođe kroz, ni manje ni više nego 22 tunela, prijeđe 5 mostova, savlada visinsku razliku od 300 metara (zahvaljujući upravo pruzi u obliku osmice) i u maniri pravog maratonca, otkotura punih 15 440 metara. 
Šarganska osmica je nepatvoreni biser industrijske baštine zapadne Srbije. Ovih 15 km, danas otrgnutih zaboravu, samo su mali komadić ove uskotračne pruge (samo 760 mm), nekad europske željezničke žile kucavice koja je Europu povezivala s Jadranskim morem. Izgrađena je početkom 20. stoljeća, a Ćira se prvi put oglasio 1925. godine. Prolazila je Beogradom, Užicem, Dubrovnikom pa sve do Zelenike u Crnoj Gori. I samo na dionici od Užica do Mokre Gore zapošljavala 500 ljudi.
Jesam li uskočila u Nostalgiju da doživim ljepote Parka prirode Šargan - Mokra Gora? Ovaj put nisam, ali hoću već krajem srpnja. I onda vam pišem doživljaje iz vlaka smiley. Nije to velik vlak – dvije lokomotive, tri vagona i panoramski vagon. Ali dovoljan da uz pisak parne lokomotive i pogled s pet vidikovaca od svakoga od nas napravi romantika. E da, jeste li znali da ovim vlakom možete i do Višegrada? Pa do ćuprije na Drini. One Ive Andrića.
Sjeli smo na kavu na postaji Mokra Gora. Nostalgija je bila na svom mjestu, spremna za polazak.  Zastanite i popijte kavu ili prezalogajite ovdje, nećete požaliti.
Znate li kako je Mokra Gora dobila ime? Kažu povijesni izvori da se tu neka vojska zaustavila odmoriti i da je, da bi se zagrijala, ložila sirovu goru (gora = drva). I dok su ložili, neprestano su ponavljali u stilu 'alaj je ova gora mokra'. I tako ostade Mokra Gora.
Nakon kavice, krenusmo dalje. Osjećala sam se kao u avanturi života – netko te vozi negdje, pojma nemaš gdje, ali znaš da te na odredištu čeka nešto lijepo. 'Problem' je ovdje što je svako odredište ljepše od onog prethodnog.
I evo nas opet na stanici. Ovaj put je to stanica Jatare. Znate li da na toj stanici nije nikad prodana nijedna karta za vlak? Ima i razlog tomu – ova stanica je samo mjesto križanja vlakova. Ali je predivna. Uređena i očuvana, s malim vidikovcem.
Kaže meni moj vodič, a sad te vodim da još nešto vidiš. I smješka se. A to znači još jedan 'problem' lol. Udaljen nekih 4 kilometra. Bele vode. Kad smo došli do tamo, pomislih okej, evo još jedne stanice Šarganske osmice. Parkirali smo ispod same stanice i krenuli prošetati. 
Nakon možda pedesetak metara, ispred nas bunar i crkvica. Dobro, ni prvi ni zadnji bunar koji sam vidjela, ni prva ni zadnja crkvica. Ali, slijedi iznenađenje.
Osim što smo uspjeli vidjeti vlak u daljini i jedan od vidikovaca, saznah da smo u području prirodnog zlatiborskog centra ljepote. Čije vode ženu učine zauvijek lijepom.
Bele Vode.
Otkrivene 1994. godine nakon izlijevanja rijeke Kamišine. Ljekovite mokrogorske vode čija je alkalnost vrlo visoka (pH vrijednost 11,75), mineralizacija niska, a temperatura ugodnih 18°.
Umij se, ljekovito je i za oči…kaže meni moj vodič nakon što je metalnom kantom zagrabio vodu iz bunara. Nisam ga shvatila ozbiljno u tom trenutku, ali sam se ipak umila. I kasnije pročitam koliko je ta voda ljekovita. Ova crkvica koju vidite ispred mene je crkvica Svetog Jovana Krstitelja (inače je drugi naziv za Bele Vode – izvor Svetog Jovana Krstitelja), izgrađena na temeljima stare crkve koju je podigao jedan dubrovački trgovac. Priča kaže da je upravo zahvaljujući dobrobitima ove vode njegova žena uspjela zatrudnjeti i roditi blizance. I naravno, kao ljubiteljica legendi – imam jednu za vas. Koja kaže da, kad se u istočnom dijelu kanjona rijeke Kamešine pojavio bijeli izvor ponovno su počele kružiti priče o Rimskom naselju u kojem su se ovom vodom liječili bolesnici, ali i nerotkinje. Nakon što je u jednom trenutku kuga poharala tim dijelom, naselje su nazvali Kara salija – crna varoš (naselje). A vjeruje se da je voda najljekovitija na Ivandan.
Umismo se, prošetasmo i krenusmo dalje. Nego, jeste li ikad čuli da netko ima svoj grad? Ako niste, otkrit ću vam tajnu. Ima ga Emir Kusturica. I zove se Drvengrad. Na njemačkom – Küstendorf.  Izgrađen na brdu Mećavnik. I to za snimanje filma 'Život je čudo'. Pa vi recite da nije.
Ako niste pogledali film – toplo ga preporučujem. A ako vas put nanese u ove krajeve u siječnju, kad se u Drvengradu održava Küstendorf, međunarodni filmski i muzički festival, možda budete imali sreće pa se Život je čudo prikaže tu gdje je i nastao. Ali svakako u njemu sudjelujte. Pa barem na događanju 'sahranjivanja loših filmova' na Groblju loših filmova lol.
Kusturica je Drvengrad zamislio kao tradicionalno srpsko selo u savršenom suživotu s filmskim motivima. Da bi to postigao, prenio je autentične kuće, bolje rečeno brvnare, iz okolnih sela, a najstarija brvnara slavila je punih 90 godina. Ali nije ni sve to toliko bitno koliko onaj osjećaj pripadnosti nečemu što niti ne poznajete. Osjećaj kao da ste upravo došli kući.
A kako i nećete kad tu živi točno 605 stanovnika. A ulice nose imena poznatih osoba – glavnu ulicu zaslužio je Ivo Andrić, ali prolazim i pokraj Diega Maradone, Federica Fellinija, Che Guevare i mnogih drugih. Naići ćete tu i na galeriju slika, gradski zatvor, kino naziva „Underground" prema kultnom istoimenom Kusturičinom filmu, restoran u kojem možete kušati specijalitete bogate tradicionalne srpske kuhinje, slastičarnu s izvrsnom limunadom koja će, one koji su živjeli u ona bolja vremena, podsjetiti da nekad nismo imali toliko izbora…a ja ću dodati da smo bili sretniji.
I prije nego odem na limunadu – samo još da vam kažem da Drvengrad ima status grada – hotela i to s pune 4 zvjezdice. Pa ako vam se zlatiborski kraj upoznaje na neki autohtoniji način – Drvengrad je idealan za to…
Do drugog čitanja, pozdrav s Mećavnika.

Pretraživanje smještaja

Pretraživanje ugostiteljskih objekata

...da se najmanji grad na svijetu...
nalazi u središnjoj Istri, na sjeverozapadu Hrvatske...
više >>
...da je hrvatski kipar Marin s otoka Raba...
osnivač jedne od najmanjih Republika - Republike San Marino smještene na sjeveroistoku Italije...
više >>
...da se istarski tartuf nalazi u Guinnesovoj knjizi rekorda...
i da je najveći tartuf na svijetu 1999. godine pronašao Giancarlo Zigante...
više >>
Motovun - div mekog srca i čarobne energije
Dođi u Motovun, napuni se energijom koje ovdje ima napretek i s podestatom Marcom upoznaj skrivene kutke ovog divovskog grada......
više >>
Dva čuda čudesne prirode - Šarganska osmica i Drvengrad
Život je čudo. I piše čudesne priče. A kad te priče ispričate na čudesnoj zlatnoj planini – Zlatiboru, u režiju ubacite Emira Kusturicu onda dobijete čudesan gr...
više >>
Fulfinum Mirine - i bi tako jedan rimski grad
Zatvorite oči i dozvolite nas da vas provedemo jedinim gradom kojeg Rimljani izgradiše na otoku Krku.......
više >>