+385 (0)51 858 573
  +385 (0)95 7331 913

Istra je oduvijek bila idealna za bijeg od hrvatske stvarnosti. Jer u onom trenutku kad izviriš na istarskoj strani Učke, čini ti se kao da si uskočio u i iskočio iz vremenske kapsule. Jer je Istra definitivno milijun svjetlosnih godina odmakla ostatku Hrvatske. Drugi mentalni sklop. Neki viši stupanj razvoja. Pa neka se na mene naljuti tko god hoće, ali istina je.

Sjećam se kako bi nas mama, još kao klinke, utrpala u svoju crvenu peglicu i vozala po Istri. I središnjoj i sjevernoj i po plažama i po uvalama. A jedno vrijeme smo čak i ljetovali u Medulinu. Pa sam onda jedno vrijeme intenzivno provodila u Pazinu. Čak smo i vikendima tamo izlazili. A onda je došlo vrijeme vozikanja s motorom. Kava u Ponteportonu pa dalje prema Rovinju, Poreču ili po središnjoj Istri.

Vjerujem da me Istra toliko privlači i zbog moje opsesije Italijom i svime što je talijansko. Jezik. Hrana. Mentalitet. A sve to možete pronaći i u Motovunu. Ipak je više od 500 godina bio pod Mletačkom republikom. I to se osjeti.
Foto: Hotel Kaštel, Motovun
 
Sad kad sam vam sve to lijepo izbrbljala, jasno vam je zašto nisam mogla odoljeti pozivu na kostimirano vođenje Motovunom. Doživi Motovun, tako se zove. Vrati se 500 godina unazad i s mletačkim podestatom Markom aka Dean Prodan, prošeći Motovunom. Gradom u čijem središtu živi 200-njak ljudi, s okolicom otprilike 1200.

Bila je to prilika i da napokon provedem dan s najboljom prijateljicom Majom koju je uloviti otprilike jednako kao dobiti Nobelovu nagradu. Iako mislim da je do Nobela definitivno lakše doći.

Od Kastva do Motovuna nam je trebalo nekih sat vremena ugodne vožnje. Vozeći se uz najdužu istarsku rijeku – Mirnu, približavajući se i promatrajući ga odozdo, s ceste, bude vam odmah jasno zašto je baš njega Vladimir Nazor odabrao da bude grad njegova Velog Jože. Njegovog možda i najpoznatijeg djela. Koje veliča slobodu, a prikazuje pohlepu kako kod divova tako i kod malih ljudi. Daj čovjeku vlast, pa ćeš vidjet kakav je. Asocira li vas to na nešto?wink
 
E da, a jeste li znali da je Vladimir Nazor od 1910. do 1918. godine bio ravnatelj osnovne škole u Kastvu? Eto odmah poveznice Kastva s Motovunom.

Uglavnom evo nas u podnožju Motovuna. S glavne ceste skrećemo lijevo, preko mostića. Desno vas put vodi prema Zigante tartufi. Koji su 2.11.1999. postali svjetski poznati. Zahvaljujući bijelom tartufu imena Millenium i težine 1310 grama koji je u tom trenutku bio najveći pronađeni tartuf na svijetu. Pa je uvršten u Guinnessovu knjigu rekorda. Nisu ga prodali, pripremili su ga za goste i uzvanike. Ali su dali napraviti repliku (vidi fotografiju).
Foto: Zigante Tartufi

Vozimo se serpentinama prema Motovunu, u jednom lijevom zavoju uočavamo natpis Parenzana – nekad uskotračna vinska pruga od velike važnosti za ovaj kraj, danas turistička atrakcija.

I evo nas na vrhu. Imate dvije mogućnosti – parkirati na parkiralištu tik do ulaza pa se do Motovuna uspeti stepenicama ili cestom ili parkirati na parkiralištu ispod gornjeg groblja pa onda imate samo polovicu puta za prijeći pješke. Ako ste već bili u Motovunu, onda to znate. A onima koji nisu definitivno preporučujem da ne propuste uspeti se stepenicama do vrha, barem jednom u životu. Jer su vizure koje vam se putem otvaraju jednostavno predivne.
 
Došli smo nešto ranije pa smo popili kavu na terasi hotela Kaštel, u srcu Motovuna. Jedno od mojih omiljenih mjesta za kavu kad dođem u Motovun. Smješten u palači Polesini. Iz 18. stoljeća.
Foto: Hotel Kaštel, Motovun
 
U kojoj su živjele generacije najbogatije motovunske patricijske obitelji. A ovaj put su me ugodno iznenadili svojim interpretacijskim centrom punog naziva kulturno – edukativni centar Kaštel. Koji otkriva da se ovdje rodio pionir glazbenog tiskarstva, živio izumitelj brodskog vijka, djetinjstvo proveo Mario Andretti, jedan od najvećih automobilističkih asova i još puno toga. Rekla sam da se moram vratiti u Motovun da ispričamo upravo tu priču, pa o tome u jednom od sljedećih blogova.
 
Jer sad je vrijeme za podestata Marca.
 
Spuštamo se do gornjeg groblja jer tamo počinje vođena tura Doživi Motovun. Inače, na groblju je i zanimljiva crkva sv. Margarete, a ovaj dio grada se zove Gradiziol. U 14. i 15. stoljeću je bio tek predgrađe. Njušim zanimljivo vođenje, znajući da je cilj projekta Doživljaj Motovuna!/Motovun Impressions! prikupiti čim više sredstava da se očuva motovunska baština i posjetiteljima pruže različiti sadržaji.
 
I krećemo. S podestatom (od talijanske riječi podestà, gradski načelnik u srednjem vijeku) Marcom vraćamo se nekih 500-tinjak godina unazad, kad je Motovunom (ali i ostatkom Istre i Dalmacije) vladala Mletačka republika.
 
Nalazimo se na samom početku poznate ulice Gradiziol gdje su nekad stajala vrata u utvrđeni grad. Ništa neobično za srednjovjekovne gradove. Pripovjeda nam Marco da motovunske zidine datiraju tamo iz 11. i 12. stoljeća, da su u 16. stoljeću ojačane, a u 17. stoljeću djelomično porušene prema odredbama mirovnog sporazuma Italije i Austrije.
 
Ali puno prije njih, tu su se nastanili Iliri i Kelti i izgradili svoja naselja upravo na mjestu na kojem danas ponosno stoji Motovun. Ime je dobio od riječi keltskog porijekla – Montona – što znači grad u gori, a prvi puta se spominje 804. godine u Rižanskoj skupštini, jednom od najvažnijih dokumenata ondašnje Istre.
 
Priča nam o Josefu Resselu, Čehu koji je povijest zadužio eksperimentalnim pokretanjem parobroda brodskim vijkom. Šumaru i izumitelju.
 
Uspinjemo se uz Gradiziol. Marco je s ostatkom grupe ispred mene, ja malo zaostajem, ali i dalje dovoljno blizu da čujem što nam pripovijeda. Uživam promatrajući kućice s obje strane ceste i netaknute kamene blokove na tlu. Ljudi u njima žive, u nekima su otvorene suvenirnice, restoran, trgovina. Neke jednostavno još spavaju, čekajući da im neki vizionar udahne novi život. Novu energiju. Koje u Motovunu ima napretek.
 
Koliko je Motovun bio napredan govori i činjenica da je još u srednjem vijeku imao hospicij, a od 1331. su na gradskoj plaći radili liječnik i ljekarnik.
 
Korak po korak i evo nas već kod Konobe Mondo, jednog od motovunskih gastronomskih bisera. 
Foto: TZ Motovun

Tu nakratko zastajemo da bismo čuli priču o Vladimiru Nazoru. Sve je nekako življe na vrhu, nekoliko kušaonica u kojima možete degustirati sve proizvode ovoga kraja. Njegovo visočanstvo – tartuf, ali i maslinovo ulje i masline, namaze od tartufa, predobar teranino (liker od sorte Teran) i još puno toga.
 
Nakon nekih 50-tak metara, s desne strane nam se otvara jedan od najljepših pogleda koji možete zamisliti. I to ne samo s ovog mjesta. Već i svakim sljedećim korakom. Asocira na Toscanu. A nije ni čudno kad znamo da su Mlečani ovuda haračili tolike godine.
Ispred nas predivna kula, Nova vrata se zove. Povezana je s komunalnom palačom, a preko nje i sa zidinama. Pogledajte gore, kaže podestat Marco i vidjet ćete mašikule (otvori, ispusti ili izbočeni balkoni na gornjem dijelu bedema ili kule) čija je namjena bila da se kroz njih na neprijatelja baca kamenje, vruća voda i ulje i razni drugi predmeti. Pročitah negdje da su se pojavile oko 150 g. pr.n.e. na grčkim i rimskim tvrđavama, a da su nestale pojavom vatrenog oružja. Logično, zar ne?
Foto: David Matković
 
Odmah lijevo nakon Novih vrata, sjednite na kavu u simpatičan kafić s još simpatičnijim stolom i stolicama. Na kojem su plesali glumci, redatelji, rock-zvijezde, novinari i slučajni prolaznici. Barem tako piše na spomen-ploči koju je tu postavila ekipa Motovun Film Festivala. Festivala s najljepšom pozornicom na svijetu.
Stigoh i Marca koji se zaustavio na Trgu Josefa Ressela, tik ispod Glavnih vrata. Ovo je donji trg sa sto čuda na njemu. Konoba Pod voltom, moj omiljeni restoran u Motovunu. Smješten uz samu gradsku ložu odnosno Lođu. Loža kao loža, uvijek istu svrhu ima. Ali ne i pogled. Jedinstveni zalazak sunca kad se zlatne zrake prelamaju preko zelenila Motovunske šume i rijeke Mirne, stvarajući magične prizore.
Foto: David Matković

I evo nas na glavnom trgu. Gdje se smjestila crkva sv. Stjepana. I gdje se ponosno uzdiže 27-metarski motovunski zvonik. Izgrađen u 13. stoljeću kao glavna kula i osmatračnica, danas je zaštitni znak ovog predivnog grada.
Foto: David Matković
 
Nasuprot crkvi je TIC u kojem kupujete karte za Motovunske zidine. Odrasli će platiti 25 kn, djeca i mladi do 18 godina 10 kn, a djeca do 7 godina i invalidi imaju besplatan ulaz.
 
Sjećate se da sam vam na početku ove priče rekla da je Motovun prepun energije? Znam da se sjećate. A sad ću vas upitati znate li što su Zmajeve brazde? Neki ih još nazivaju Zmajevim linijama? Ne znate…
 
Istra je od davnina poznata kao mjesto prepuno Zmajevih brazdi. A Motovun kao jedino mjesto u kojem se križaju čak tri. I to upravo podno zvonika (vidi donju fotografiju). A Zmajeve brazde su u stvari Zemljini meridijani tj. energetske linije. Mjesta kroz koja prolaze imaju visoku pozitivnu energiju koja je posebno jaka tamo gdje se one križaju.
Foto: David Matković

Pa ako ste se nakon posjeta Motovunu osjećali nekako poletni, puni energije, opušteni i kreativniji – sad znate i uzrok.
 
Nego, da vas pitam još nešto. Jeste li znali da postoji mogućnost da je Troja ustvari Motovun, planina Ida podno koje se Troja nalazi ustvari Učka, a Itaka, otok na kojem je Penelopa vjerno čekala svog Odiseja, heroja trojanskoga rata, u stvari Unije? Sve to otkrio je naš povjesničar Vedran Sinožić, a svoje otkriće opisao u knjizi Naša Troja.
 
Šetamo zidinama, slušamo Marca i usput se divimo motovunskoj šumi u kojoj je upravo Ressel uzgajao drveće za opskrbu brodogradilišta drvom za gradnju brodova. Znate li da je Venecija izgrađena, između ostalog, od drva iz istarskih šuma?
Foto: David Matković

Na brežuljku podno Motovuna naziru se obrisi novosagrađenog Heritage hotela Roxanich. Vlasnika Mladena Rožanića. Vrsnog poznavatelja vina i njihova strastvenog konzumenta.
Foto: www.roxanich.hr
 
Skoro na kraju zidina, s desne strane, nova kušaona poznate buzetske tvrtke Aura. Ne propustite probati njihov teranino – meni je, jednostavno – savršen.
 
Na izlazu iz zidina pozdravit će vas Veli Jože, a mi smo se s podestatom Marcom i Davidom, trenutnim direktorom TZ Motovuna i uspješnim fotografom, predsjednikom udruge fotografa Fotovun pozdravili u B5 Wine Baru u predjelu Borgo.
Foto: David Matković
 
Oduševljeni turom Doživi Motovun i izvrsnim vodičem Deanom Prodanom (podestat Marco), ali i gladni, odlučili smo se za šurlice sa šparogama u restoranu Pod voltom. Izvrsne su, baš kao i sve što kod njih odaberete.
 
E da, za utažiti žeđ prije jela, obavezno naručite Pašaretu od Ferenčića. Piće koje možete popiti samo u Istri. Iznimka je naravno, u mom Kastvu, u Guitar caffeu.
Nije ovo kraj priča o Motovunu, ima ih pregršt i pisat ćemo o njemu još. Zato nas pratite.
 
P.S. Tko pogodi otkud je snimljena sljedeća fotografija, častim Pašaretom ;)

Pretraživanje smještaja

Pretraživanje ugostiteljskih objekata

...da se najmanji grad na svijetu...
nalazi u središnjoj Istri, na sjeverozapadu Hrvatske...
više >>
...da je hrvatski kipar Marin s otoka Raba...
osnivač jedne od najmanjih Republika - Republike San Marino smještene na sjeveroistoku Italije...
više >>
...da se istarski tartuf nalazi u Guinnesovoj knjizi rekorda...
i da je najveći tartuf na svijetu 1999. godine pronašao Giancarlo Zigante...
više >>
Motovun - div mekog srca i čarobne energije
Dođi u Motovun, napuni se energijom koje ovdje ima napretek i s podestatom Marcom upoznaj skrivene kutke ovog divovskog grada......
više >>
Dva čuda čudesne prirode - Šarganska osmica i Drvengrad
Život je čudo. I piše čudesne priče. A kad te priče ispričate na čudesnoj zlatnoj planini – Zlatiboru, u režiju ubacite Emira Kusturicu onda dobijete čudesan gr...
više >>
Fulfinum Mirine - i bi tako jedan rimski grad
Zatvorite oči i dozvolite nas da vas provedemo jedinim gradom kojeg Rimljani izgradiše na otoku Krku.......
više >>