+385 (0)51 858 573
  +385 (0)95 7331 913

Na samo desetak kilometara od Splita, na padinama planine Klis, smjestila se prava mala oaza za bonkuloviće. A bonkulovići su oni koji znaju spojiti naizgled nespojive okuse i u njima uživati svim svojim čulima. Krenula sam starom cestom Solin – Klis, ali može se i splitskom obilaznicom. Prolazim kliški tunel i u zraku se već osjeća miris domaće janjetine koji dopire iz nekoliko restorančića naguranih s lijeve strane ceste. Upravo tu skrećem udesno i nakon dvjestotinjak metara nailazim na modernu zgradu, sjedište tvrtke Stella Croatica d.o.o.
 
Nisam ni parkirala, a moja današnja vodičkinja, imenjakinja Ivana već je bila na ulaznim vratima i povela me u ovu povijesno-gastronomsku avanturicu. Ono što me oduševilo, iako ću o tome drugom prilikom, bila je tabla smještena na samom ulazu koja potvrđuje da su u ovaj predivan projekt uložena IPARD sredstva. 
 
 
Krenuli smo kroz botanički vrt ili kako ga zovu aroma park u kojem nema čega nema – izmjenjuju se ovdje stabla masline sa stablima smokava, šljiva i pedesetak različitihsorti aromatskog bilja. Iako je kolovoz pa ništa nije u punom cvatu, svejedno je predivno i jako me se dojmilo. Van svih mojih očekivanja. Daleko od gradske vreve i ispušnih plinova, moći udahnuti punim plućima zrak aromatiziran ovolikom količinom ljekovitog bilja, nešto je što zaista treba doživjeti. 
 
 
 
Dok smo prolazili vrtom, Ivana me upoznavala s interesantnim detaljima vezanim uz sam vrt, o tome kako su vlasnik i njegova supruga proizvodnju preselili s Mljeta (na kojem nije bilo dovoljno vode za navodnjavanje) na Klis i izgradili etno selo Zagora koje predstavlja idealno okruženje za predstavljanje njihovih, ručno proizvedenih delicija.

  
 
Nadopunjenoetnografskom zbirkom starih premeta koje je nekad dalmatinska obitelj koristila u svom svakodnevnom životu. A ja sam u maniri pravog posjetitelja, užarila svojSamsung S5 i njegovu kameru.
 
 
 
A onda se odnekud pojavila gospođa koja inače radi u kuhinji i spravlja kruh ispod peke (između ostalog) i donijela nam aperitiv –višnjevaču. Za kolovoško skoro podne, vrlo jaka, ali izuzetno fina rakija. 
 
 
S rakijicom u ruci nastavili smo naš obilazak.
 
Pratim Ivanu u simpatično i autohtono etno selo, a ona mi objašnjava da, iako su kuće autohtone, trebalo ih je ovdje 'dovući' pa su ih tako kamen po kamen ponovno slagali. I ako mene pitate – naklon do poda onome tko ih je slagao. Jer izgledaju isto kako su i nekad izgledale, a i nije to mali posao.
 
 
 
 
Prošli smo sve prostorije koje su nekad postojale u staroj kući Dalmatinske Zagore – spavaću sobu, kuhinju, blagavaonu, podrum u kojem su se čuvale razne namirnice – razumljivo, obično je bio ukopan ispod razine zemlje pa time i najhladnija prostorija u kući. U spavaćoj sobi, prvoj koju smo obišli, sve kao nekad. Madrac punjen slamom, škrinja za dotu na podnožju kreveta. Stari drveni ormar s narodnom nošnjom ovog kraja, opancima koji su definitivno najudobnija obuća koju sam ikad probala (iako bi me vjerovatno proglasili ludom da ih obučem za, na primjer, večernji izlazak) i čarape od ovčje vune. Umivaonik koji bi ljubitelji retro namještaja sigurno voljeli imati.
 
 
Na izlasku iz sobe pogled mi je skrenuo na tegle u kojima se 'kuha' ona fina višnjevača...ili možda zimnica. Ispod spavaće sobe smjestio se podrum – od silnog oduševljenja pričom i viđenim – zaboravila sam ga fotografirati. U njemu se smjestio mali kameni mlin za kukuruz – drugom prilikom ću ga zasigurno isprobati i fotografirati. Gosti ga imaju prilike sami isprobati i odnijeti u kuhinju samljeveni kukuruz gdje će naša vrijedna kuharica zamijesiti domaći kruh. I ispeći ga po starinski – pod pekom.
 
 
Pa onda bačve i 'muški' alat – i naravno, neizostavan vinski kutak. Kaže moja vodičkinja da su u ovakvim starim podrumima, uz čašu-dvije domaćeg vina i oganj, krenule klape i klapsko pjevanje.  Podrumi su bili prostorije rezervirane za muška druženja, pa to niti ne čudi. Obišli smo još i blagovaonu u kojoj su obitelji provodile dane jer je to bila jedina grijana prostorija u kući. A tamo sve kako je nekad bilo. Stara kredenca, na njoj mlinac za papar i još jedan za kavu. Neizostavna pomoć u kuhinji svake kuće.
 
Mlinac za papar je na dnu imao malu ladicu pa je samljeveni papar mogao tamo i odstojati. A onaj tko je htio popiti kavu trebao je uložiti nešto sitno truda, ubaciti prepečena zrna kave i vrtiti sve dok se i posljednje zrno ne samelje. Sjećam se i tog pomagala iz svog djetinjstva. Baš kao i onog mirisa svježe samljevene kave iz ručnog mlinca. Obično su bili zlatne boje i izrezbareni, s preklopivom drškom za mljevenje.
 
 
 
Mislila sam da je ovime obilazak gotov, ali jako sam se prevarila.
 
Moji su mi domaćini pripremili pun stol delicija koje ja sama, najiskrenije, ne bih nikad pospajala. Na stolu je bilo svega – slatkog, slanog, sira, grožđa, poma (dalmatinski naziv za rajčicu),maslinovog ulja svih okusa...Prvo sam kušala komadićaromatiziranog sira – siguran način da ne pogriješim. A onda su me Ivana i njezina kolegica (porijeklom iz Rijeke – koja slučajnost) koja nam se pridružila za stolom, uputile kako u potpunosti uživati u ponuđenom.
 
 
 
Ajde sad zamislitetrokutić sira na tanjur, pa na njega komad smokvenjaka (to vam je ovaj kolač na drvenoj tacni lijevo od bajama (opet malo dalmatinskog naziva za bademe). Na smokvenjak bokun (malo) džema od smokava i preko toga nekoliko kapi domaćeg maslinovog ulja. Ja nisam mogla zamisliti – ali sad mogu. I prefino je, vjerujte mi.
 
I nemojte slučajno ništa jesti prije dolaska u Stellu Croaticu – delicije koje će tamo iznijeti pred vas, kao dio degustacijskog programa 'Flavours of Croatia', sasvim su dovoljne da zadovolje i one najgladnije. A možete čak i odabrati gdje biste željeli jesti – u kominuili na trgu etno sela na kojem su postavljene drvene klupe i stolovi.
 
Tu smo se zaćakulali dobrih sat vremena i onda krenuli u obilazak proizvodnog pogona. Fascinirala me činjenica da imaju samo jedan jedini stroj i to za oblikovanje keksa. Sve drugo njihove vrijedne radnice proizvode ručno. Od sjeckanja naračnine kore za ušećerene arancine do vezivanja poklopca na džemove.
 
I za kraj posjet degustacijsko-prezentacijsko-prodajnom prostoru. Dio prostora uređen je kao kuhinjica i prostor za degustaciju i prezentacije, a s lijeve i desne strane smjestile su se police pune prefinih proizvoda ove definitivno uspješne dalmatinske tvrtke.
 
 
Spoj tradicije, mirisa i okusa u ovim proizvodima čini ih idealnima za ponijeti kući, ali i za pokloniti dragoj osobi kao suvenir s putovanja. Imaju i Halal certifikat pa ako imate prijatelje i rodbinu u arapskim zemljama, ovo je idealno mjesto za kupnju poklona za njih.
 
 
Uz obećanje da ću se vratiti kad vrtovi ovog dalmatinskog etno sela budu u punom cvatu i vrećicom ušećerenih badema i arancina na poklon, pozdravljam se s mojom dragom vodičkinjom, puna dojmova i zadovoljna što sam 'otkrila' ovo predivno mjesto.
 

Pretraživanje smještaja

Pretraživanje ugostiteljskih objekata

Kastav - gdje caruju Blues, legende i Bela nedeja (1. dio)
Jer o Kastvu se uvijek ima nešto za reći. Ako nije povijesni podatak, onda su legenda ili kakva korisna informacija......
više >>
301. Sinjska alka
Priznajem i da o Alki nisam imala previše pojma osim da 'usridu' donosi 3 punta, da se održava u spomen na slavnu bitku iz 1715. godine kad su Sinjani protjeral...
više >>
Raj za bonkuloviće
A bonkulovići su oni koji znaju spojiti naizgled nespojive okuse i u njima uživati svim svojim čulima.......
više >>
...da Zlatni rat...
plaža na Bolu na Braču, poznata po tome što...
više >>
...da se najmanja katedrala na svijetu...
nalazi u gradiću Ninu, pored Zadra...
više >>
...da je Bijela kuća u Washingtonu...
građena mramorom s otoka Brača......
više >>