+385 (0)51 858 573
  +385 (0)95 7331 913

Zavratnica - smaragdno zeleni biser sjevernog Jadrana

Posjetite s nama Zavratnicu, biser sjevernog Jadrana koji svojim izgledom podsjeća na norveške fjordove i saznajte tko je, kada i zašto uredio uvalu, tko je potopio brod na dnu uvale. Gdje ćete doći ako pođete planinarskom stazom na kraju uvale? Koliko stepenica morate prijeći do vidikovca kamene kule? Je li ‘Miroslav Hirtz’ doista najniži planinarski dom na svijetu?
 
I uživajte…
 
Ima tome nekoliko godina da planiram posjetiti Zavratnicu. I nikako. Kao da je na kraju svijeta – a nije.
Nego na otprilike sat i pol vožnje od Kastva i Rijeke. I tako je odlučim hešteg #ostanidoma zamijeniti s heštegom #sjedniukolaipiči.
 
Bilo je nekih 8.40 kad sam krenula ispred Spara u Kastvu, valjalo je prije polaska kupiti kavu za van za uživanje u toj predivnoj prirodi. Koju sam dosad vidjela samo na fotkama.
 
Iako mi ova situacija s koronom lagano već ide na živce i nedostaju mi i gužva i nervoza u prometu, moram priznati da je bilo fora voziti se gotovo praznom magistralom.
 
Do Jadranova sam stigla vrlo brzo i eto prve kontrole. Gospon policajac se zagledao u propusnicu i čita li ga čita. Upitah, je li sve u redu? Kaže on, ma jest, nego gledam za koliko to mjesta imate dozvolu. Blago vama. I pusti me da prođem. I baš, blago meni.
 
Idem prema jednom od bisera sjevernog Jadrana. U Senju iduća provjera, ali vrlo kratka i uspješna. I eto me nadomak cilju. Do skretanja za Jablanac stajala sam nekoliko puta, da bih ovjekovječila predivan dan i predivnu obalu.
Na izlasku iz Senja
Tanananaaaa, evo me na skretanju za Jablanac i Stinicu. Za one koji ne znaju, Jablanac je nekad bio trajektna luka iz koje je trajekt vozio na otok Rab, smješten upravo preko puta (Jablanac – Mišnjak), a već neko vrijeme tu ulogu igra obližnja Stinica.
 
Na idućem skretanju za Jablanac (ravno nastavljate za Stinicu) opet policijsko vozilo i vrlo simpatičan policajac (kasnije ću saznati da se zove Branko). Kratka ćakula, kaže on da živi u Zavratnici i poželi mi dobru zabavu.
Nastavim do Jablanca i nisam se ni parkirala – evo Branka policajca iza mene. Pratite li Vi to mene, upitah? Nikako, Ivana, nikako….nego sam poslom došao. I da ti kažem da te Mile očekuje. (Mile je inače čuvar Zavratnice, ali kasnije ćemo o tome).
Jablanac
Ako niste nikad bili u Jablancu, na samom ulazu s lijeve strane stoji veliko sidro, a pola metra nakon njega i tabla Zavratnica i upravo tu počinje šetnica koja će vas, za otprilike pola sata laganog hoda, dovesti do uvale. Zavratnica je sastavni dio Parka prirode Velebit u koji također ovdje ulazite. Ovo je jedan od, kasnije će se ispostaviti, tri puta kojima možete doći do uvale.
Obalna šetnica Jablanac
Šetnica kojom sad hodam dugačka je cca 2,3 km i izgrađena početkom 20. stoljeća kad Zavratnica postaje skrovito ljetovalište bečke i praške elite.
Obzirom da je 10.30 ujutro, puše ne baš ugodan povjetarac pa ako se odlučite posjetiti ju u ovo doba godine, bilo bi dobro da uza se imate neku topliju majicu. E da, obavezno ponesite dovoljno vode jer je u uvali nemate gdje kupiti – a i trebat će vam ako mislite hodati do vidikovca.
 
Nakon sto metara hoda, pogledam gore lijevo, kad ono kula. A kako  ne znam ništa o njoj, pitat ću g. Milu ima li kakvo povijesno značenje.
 
I dok ja tako razmišljam, ispred mene se pojavljuje tunelprobijen još davne 1930. godine. Pokrenem kameru na mobitelu i odlučim snimiti prolaz…da nisam znala da sam tamo sama mislila bih da cijela četa vojnika, a možda i malo više, samnom prolazi kroz isti taj tunel. Kliknite na video ispod i uvjerite se sami wink
A na izlazu raj. Barem sam tako mislila. Iako nisam znala da me raj tek čeka.
 
Nakon tunela s lijeve strane vidim neke stepenice i planinarske oznake za Jablanac…i istu onu kulu od maloprije. I mislim si, kakva je ovo strmina, ovdje i koze pod ručnom pasu. 

Prođem dalje prema uvali i s lijeve strane evo table – Uvala Zavratnica, a nakon nje drvena kućica čuvara Mile. Kariola i lopata su tu, ali od Mile ni traga ni glasa.  
Korak po korak i evo me u raju. Bez signala, bez buke, samo šum mora i laganog povjetarca, pjev ptica i priroda za čiju ljepotu ne nalazim riječi.
 
Sad mi je jasno zašto su pripadnici bečke i praške elite ovo mjesto čuvali kao svoju najljepšu tajnu. Jasno mi je zašto je Vjenceslav Novak, romanopisac, publicist, glazbeni kritičar i učitelj, rodom Senjanin, najugledniji pisac hrvatskog realizma kojeg su zvali i hrvatskim Balzacom, upravo u okruženju ovog smaragdno zelenog dragulja sjevernog Jadrana, nalazio svoju inspiraciju.
 
Koliko mu je Zavratnica bila važna, a i on Zavratnici govori spomen ploča smještena na stijeni nasuprot prvom dijelu uvale u kojem se nalaze ostaci potopljenog broda.
Obzirom da je dan predivan, a more mirno, čak i s obale sam uspjela snimiti olupinu potopljenog broda. Leži na otprilike 800 metara od ulaza u uvalu, uz sjevernu obalu. Neki kažu da se radi o potopljenom brodu, neki da je riječ o platformi iz 2. svjetskog rata, a istina je da se radi o olupini dvotrupne peniše LF126, njemačkog opskrbnog broda potopljenog 1944. godine u savezničkom bombardiranju. 
RAF odnosno Royal Airforce odnosno Kraljevske zračne snage potopile su osim ovog, još 60-tak istih takvih brodova u okolici Jablanca i Zavratnice i to zahvaljujući dojavi partizana o kretanju njemačkih brodova u ovim krajevima (znam da vam fale Nijemci i partizani cool).
 
Nisam stručnjak za brodove, ali sam prije odlaska proučila literaturu pa sam našla podatak da se radi o brodovima dvotrupcima koje, zahvaljujući dobroj čeličnoj konstrukciji, nisu nagrizli more i sol. Da su početkom 2. svjetskog rata masovno građeni za desantnu namjenu, da ih se prevozilo vlakom i montiralo na licu mjesta, a tijekom 1944. velik broj je dopremljen na Jadransko i Ligursko more gdje su, zahvaljujući svojoj velikoj nosivosti, korišteni za priobalni transport i desantne akcije.
 
Bili su sastavni dio 10. desantne flotile Siebelfähre, njemačkog Wehrmachta odnosno njemačkih oružanih snaga čija je baza tijekom 1944. i 1945. godine bila u Rijeci. Trebali su poslužiti za desantnu operaciju iskrcavanja i zauzimanja Velike Britanije kodne oznake Seelöwe (Morski lav) koja nasreću nikad nije izvedena.
 
Ovaj tip broda je nazvan prema zrakoplovnom inženjeru i pukovniku njemačkoga ratnog zrakoplovstva Wilhelmu Siebelu koji je, zbog potrebe za hitnim rješenjem koje bi omogućilo prijevoz velikog broja ljudi i opreme morem, došao na ideju da pomoću ravnih platformi poveže pontone i pionirske mostove u jedno plovilo koje bi pogonili zrakoplovni motori. 
Ako ste ljubitelj ronjenja, okušajte se u wreck divingu – rekreacijskom ronjenju tijekom kojeg ćete istražiti olupine ovog broda. Možete povesti i djecu jer se olupina nalazi samo nekoliko metara ispod površine. 
 
Nakon broda imate doslovno 50 metara do kraja uvale koja vas jednostavno poziva da sjednete na plažu, zatvorite oči i uživate u mirisima 129 biljnih vrsta, od čega 100 autohtonih. Da, dobro ste pročitali, 129. 
Ali prije zaslužene kavice i meditacije na ovom prirodnom punjaču energije i dobre vibre, odlučih prošetati južnim dijelom obale. Negdje na pola puta vidim barku kako mi se približava i u njoj čovjeka u vrištećem narandžastom radnom odijelu. Mahne on meni, mahnem ja njemu. 
Zaustavi brod da malo poćakulamo. Mile je inače čuvar Zavratnice, a tijekom sezone i multipraktik. Naplaćuje ulaznice, dočekuje i prati goste. Brine se o njihovoj sigurnosti. Održava stazu. I tako već godinama. Kaže, 7 mjeseci ubijanja od posla, ali zadovoljan je. Neobično je što sada nema nikoga jer u ovo doba godine već ovdje sidre mnoge barke i izletnički brodovi. 
 
Pitam bude li gužva – kaže Mile da bude i po 200-300  ljudi dnevno, ali da se to ni ne kuži sve dok ne uprži sunce pa se svi odjednom sjate u more. A more je predivno. Kristalno čisto. Dođe mi da se bućnem, ali je ipak još prehladno.
 
Odjednom dobivamo društvo – 2 galeba koji dolaze po ribu. Ali ništa od toga danas. Gledam okolne stijene od kojih velik dio izgleda kao da će se sad sručiti u more. Ali kaže mi moj sugovornik da se urušavaju zimi kad su kiše i jaka bura. Po ljeti ne, pa nema opasnosti da ikome padnu na glavu. Tako da, molim bez kacige eek.
Pozdravljam se s Milom i nastavljam dalje sa šetnjom. 
 A sad je stvarno vrijeme za kavu i za opuštanje uz jedan Nescafe Shakissimo. 
More je ovdje najpliće, samo pola metra, a na ulazu u uvalu je čak i 60 metara duboko. Uvala je dugačka 900 metara, a široka od 50 do 150 metara. Ako malo bolje pogledate, na fotografijama ćete uočiti kaskade odnosno suhozide (p.s. jeste li znali da je 29.11.2018. UNESCO uvrstio suhozidnu gradnju na popis nematerijalne kulturne baštine!?) koje su napravili stanovnici da bi spriječili urušavanje strmih stijena, a da bi zaustavili bujice vode koja se tijekom kišnih razdoblja slijeva niz stijene, posadili su u suhozidu, na kaskadama i terasama, čemprese, alpski bor, smokvu, crniku i drugo drveće.
 
Ukupno onih 129 biljnih vrsta (ovih 29 je alohtonih).  Kad smo već kod biljaka i biljnih vrsta, Zavratnicu je rado posjećivao i Arpad Degen, mađarski botaničar i liječnik, zaljubljenik u Velebit, koji je otkrio najpoznatiji hrvatski endem, velebitsku degeniju (Degenia velebitica).
 
Jedna je od najljepših hrvatskih uvala, 1964. proglašena značajnim krajobrazom, a od 1981. sastavni dio Parka prirode Velebit.
Legenda kaže da je nastala još davne 615. godine u jakom potresu tijekom kojeg su potonula i 3 starorimska grada. Prvi je bio Ortopla, na mjestu današnje Stinice o čemu svjedoče ostaci rimskog oficirskog groblja i kovačnica novca. Drugi je bio Cissa, na otoku Pagu, sjedište biskupije. I treći, najveći, bila je Lopsica, na mjestu današnjeg Svetog Jurja. Ali, to je samo legenda.
 
Neki je zovu i najljepšim europskim fjordom jer svojim izgledom podsjeća na minijaturu norveških fjordova. Međutim, prava istina je da je nastala zbog tektonskih kretanja uslijed kojih je došlo do razlamanja karbonatnih stijena iz doba paleogena – neogena, kroz koje su onda tekle bujice vode s vrha Velebita. Vode su produbile kanjon i formirale sipare (ruševine stijena na dnu padine), a rezultat svih tih geomorfoloških aktivnosti je impozantna Zavratnica - kanjon čije litice dosežu i 100 metara.  

Imala sam zaista ludu sreću biti, sasvim sama, okružena ovom ljepotom. Hvala Parku prirode Velebit što su mi to omogućili, obzirom da je zbog slavnog COVIDa Dominga (šalim se!), Zavratnica zatvorena za obilazak.
 
Sve što je lijepo, kratko traje pa je tako vrijeme za povratak. Odlučila sam da ipak neću planinariti do vidikovca (okej, priznajem, nije mi bilo baš svejedno biti sama), a kad vidite stazu, shvatit ćete zašto. 
Pozdravljam se s Milom i nastavljam uzbrdo prema kuli i vidikovcu. Živi sam dokaz da se ne smije smijati kozama koje pasu pod ručnom. Jer vam se može dogoditi da odjednom postanete koza. Bez ručne.
Pogled vrijedi svake prijeđene stepenice i svakog vražjeg kamenčića koji je potencijalna opasnost da slomite nogu.
 
I najzad kula – vidikovac. Koliko ima stepenica, ostavit ću vam da sami prebrojite lol 

Uživam desetak minuta u suncu i pogledu na Rab i Pag,  a onda koza spušta ručnu i silazi sličnom stazom do glavne ceste.
Postoji klupica na kojoj se, u sjeni smokve, možete i odmoriti….ja nisam jer nekako ne volim zmije, a ideja da bi me jedna upravo tu mogla poljubiti za sretan put nekako mi nije najbolje legla.
Kad ste već ovdje, ne propustite obići najniži planinarski dom na svijetu -  Miroslav Hirtz - smješten na dvadeset i šestom metru nadmorske visine, u vlasništvu planinarskog društva MIV iz Varaždina.  
A za završetak dana savršen pogled s vidikovca, udaljenog 1 km od sela Zavratnica. Iz Jablanca se vraćam na magistralu i skrećem za Karlobag. Nakon otprilike 1,5 km s desne strane je tabla na kojoj piše Zavratnica (ako idete iz smjera Zadra, pisat će vam Zavratnica Vidikovac, vidi sliku).  
 Put je dobro označen tako da ne možete pogriješiti. 
Parking je ogroman tako da nema brige oko parkiranja. Jedino što nedostaje su kante za smeće, ali vjerujem da to zna i PP Velebit i da će već idući puta biti tamo.
Pogled je čisto savršenstvo, a kamena klupica s pogledom jednostavno zove da popijem i drugu kavu….
 …..s porukom
Da sam mogla poželjeti ljepše proveden dan – mislim da ga ne bih dobila. Inače, do vidikovca možete i iz uvale. Trebat će vam 40-tak minuta. Ako se ne bojite zmija. Ako da, možda vam bude trebalo i 20. Nisam provjeravala.Ako imate volje, odavde nastavite do Alana na Sjevernom Velebitu. To vam je još otprilike 3 sata. Pogled koji pak puca odozgo definitivno će vas ostaviti bez daha.
 
Ako se vraćate prema Rijeci, obavezno u Senju stanite na 45. paraleli. Ja jesam. Pa više nisam bila sigurna ide li mi se kući ili bih na Ekvator. Ili možda radije da skoknem do Sjevernog pola.
 
 
 
Nadam se da ste uživali čitajući....ako jeste, pratite nas i dalje putem Facebooka i Instagrama






 

Pretraživanje smještaja

Pretraživanje ugostiteljskih objekata

...da se najmanji grad na svijetu...
nalazi u središnjoj Istri, na sjeverozapadu Hrvatske...
više >>
...da je hrvatski kipar Marin s otoka Raba...
osnivač jedne od najmanjih Republika - Republike San Marino smještene na sjeveroistoku Italije...
više >>
...da se istarski tartuf nalazi u Guinnesovoj knjizi rekorda...
i da je najveći tartuf na svijetu 1999. godine pronašao Giancarlo Zigante...
više >>
Zlatibor - tamo gdje te znatiželja povuče, a srce odluči ostati... 2. DIO
Sirogojno – čuvar zlatiborskih tajni. Života s početka 20. stoljeća. Osjećaja pripadnosti i poštovanja. Mjesto gdje ti za brendiranje ne trebaju skupi tečajevi....
više >>
Zlatibor - tamo gdje te znatiželja povuče, a srce odluči ostati...1. DIO
Prošetajte po Zlatiboru i okolici. Provozajte se Šarganskom osmicom. Posjetite Mećavnik ili Kustendorf ili Drvengrad. Uživajte u jezeru Zaovine. Umijte se na i...
više >>
Zavratnica - smaragdno zeleni biser sjevernog Jadrana
Posjetite s nama Zavratnicu, biser sjevernog Jadrana koji svojim izgledom podsjeća na norveške fjordove i saznajte tko je, kada i zašto uredio uvalu, tko je pot...
više >>