+385 (0)51 858 573
  +385 (0)95 7331 913

Zlatibor - tamo gdje te znatiželja povuče, a srce odluči ostati...1. DIO

Prošetajte po Zlatiboru i okolici. Provozajte se Šarganskom osmicom. Posjetite Mećavnik ili Kustendorf ili Drvengrad. Uživajte u jezeru Zaovine. Umijte se na izvoru Bele vode u Mokroj gori. Proučite zlatiborske brvnare u Etno selu Sirogojno. Divite se bigrenim kadama u Stopića pećini. I snazi vode Gostiljskog vodopada. Uživajte u pogledu s vidikovca na zmijoliku rijeku Uvac. I ne odlazite odavde dok ne probate komplet lepinju. I popijete šljivovicu. I istražite okolicu. U biti, ako ste pametni, doći ćete i nećete više nikad ni otići.
 
Srce je čudna stvar. Ponekad su potrebne godine da se u nešto što nisi niti primjećivao, zaljubiš do ušiju. U biti, ne zaljubiš. Nego zavoliš. Zavoliš toliko da na to misliš svaki dan. Čak i više puta dnevno. A da to apsolutno nisi planirao.

Najbolje stvari se ionako događaju kad im se najmanje nadaš. Sigurna sam da dijelite moje mišljenje.

Moj prvi posjet Zlatiboru bio je sredinom srpnja, sad već davne 1995. godine. Bio je onaj vražji Domovinski rat i do Crne Gore se preko Dubrovnika nije moglo. Ali se moglo do Osijeka pa u Mađarsku. Pa iz Mađarske u Suboticu. Gdje smo hrvatske tablice zamijenili za probne subotičke. Da bismo, kao, bili sigurni. Jer znate, Srbi su to, pa tko zna što vam se može desiti. Jer, Srbi su, znate, „grozan" narod koji je napao Hrvatsku. I niste tamo sigurni.
 
E pa, ne vjerujte svemu što vam kažu. Jer ja nigdje sigurnija nisam bila. Nigdje bolje prihvaćena (osim možda u Bosni). I najgore što mi se tada dogodilo je bilo kad nas je zaustavila policija. Ne da nas legitimira već da nas pita kako je u Hrvatskoj. Simpatičan milicajac/policajac/kako god da se zvao taj organ reda s kojim smo razgovarali skoro sat vremena rekao je kako obožava Olivera Dragojevića, kako je kao mali uvijek ljetovao u Hrvatskoj i kako jedva čeka da rat završi da može opet doći.

Ali, skrenuh s teme.
 
Bilo je to moje prvo putovanje duže od sat vremena, a da sam ja vozila. Moj tata je imao puno povjerenje u mene i moje vozačke sposobnosti pa mi je dao da vozim cijelim putem. Pa čak i preko granice. Iako sam vozačku imala nekih godinu dana. Ne sjećam se baš svega, ali znam da me tata dobro isprepadao da je preko Zlatibora loš put, da tko prođe autom Zlatibor da je super vozač. A ja sam silno htjela opravdati tatino povjerenje. U biti, kad sad malo bolje razmislim, nekako mi se čini da sam strah prema Kanjonu Morače u Crnoj Gori onda pobrkala sa Zlatiborom. Uglavnom, godinama mi je Zlatibor bio tabu tema.

Do prošlog ljeta. Kad sam iz Podgorice došla poslovno na jedan dan. Tad je emocija rođena. I vratila se 2 mjeseca kasnije, na 7 dana. Tad sam se u Zlatibor zaljubila.
 
Nemojte misliti da će vam za sve što Zlatibor i okolica pružaju biti dovoljno 7 dana. Jer neće. Nije ni meni. Zato mu se vraćam čim se granice otvore. Na neko duže vrijeme. I zato je ovo tek prvi blog o Zlatiboru.
 
Od Kastva do Zlatibora trebalo mi je otprilike 7 sati. Možda zato što nisam imala potrebe previše stajati. Brzo to ide jer je gotovo sve autoput, kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji. Samo u jednom manjem dijelu cesta i nije nešto, ali to je onaj dio nakon što se siđe s autoputa.
 
Skoro sam na Zlatiboru. Nakon poduže ravnice počinjem se penjati uzbrdo i s desne strane mi se otvara predivan pogled na Užice i na Užički Stari Grad (o tome u nekom drugom blogu). Još nekih 25 kilometara i eto me pred Vip Casa Clubom u čijoj Vili Iskra, igrom slučaja, stalno odsjedam.
 
Ovaj put sam rezervirala apartman na trećem katu. Bio je to bingo. Jer sam uživala u predivnom zalasku. Ali svejedno je koji rezervirate. Jer i da se potrudite ne možete pogriješiti.

Večeru i doručak sam imala u Casa de Vinos, restoranu i vinariji točno nasuprot vile. Za gurmane i vinoljupce, raj. A i za ostale. Čak ni za doručak nisu samo dječje radosti (putar, marmelada, eurokrem i slično) već zlatiborski i srbijanski specijaliteti. Ali i druge kuhinje. Jer tijekom godine traje vinski festival na kojem se okuplja 12 vinara i 12 svjetskih kuhinja. A vama je na volju u čijem ćete iću i piću uživati.
 
Inače, Vip Casa Club vam omogućuje i plivanje u bazenu i treniranje u teretani i opuštanje u Spa centru. I masažama. I tretmanima ljepote. Savršena ponuda za savršeni boravak na savršenoj planini.

Nakon večere uživanje u predivnom zalasku sunca i epizodi serije Besa koju definitivno preporučujem da pogledate (originalno na RTS-u, ali imate i na internetu). Za one koji ne znaju, besa je časna riječ koju daju Albanci i koju se mora održati, po cijenu života. Glumačka ekipa je izvrsna baš kao i tematika.
Vip Casa Club apartmani smješteni su skoro pa u samom centru Zlatibora. I zato su idealni kao polazišna točka za sve destinacije.
 
Danas je prva na redu Stopića pećina, udaljena nekih 20-tak kilometara od apartmana. Srećom pa sam imala dobrog vodiča, a to bih savjetovala i vama. Jer, osim što je u dvoje zabavnije, saznat ćete stvari koje možda ne biste nikad sami otkrili.
 
Krenusmo tako u smjeru sela Rožanstvo gdje smo na malom raskršću skrenuli desno i vrlo brzo se s lijeve strane ukazao parking i staza koja vodi prema spilji.  I pravi dokaz da ni fotografije ni video zapisi ne mogu dočarati tu podzemnu ljepotu prirode. Posjetila sam mnogo spilja i samo me još jedna tako oduševila – spilja Lokvarka, u mjestu Lokve u Gorskom kotaru. Na prvu, pećina k'o pećina, ali na drugu, treću i petu – pravo geomorfološko čudo prirode. Iako, da se ne lažemo, ulaz koji je 30 metara širok i 18 metara visok, definitivno odaje dojam da se iza njega krije nešto spektakularno. A spektakularnih je i 711 metara nadmorske visine na kojima se ulaz smjestio.
 
Ime je dobila po malom selu Stopići u kojem se nalazi, a smatra se riječnom spiljom. Jer je, što je očito, nastala djelovanjem rijeke. I to ponornice. Koja i danas protječe kroz nju. Trnavskog potoka. Koji se ulijeva u rječicu Prištavicu. S kojom smo se pozdravili na samom ulazu. Ulaznica je 250 dinara (cca 16 kn) i vjerujte da nećete požaliti ni jednog plaćenog dinara. A radno vrijeme je od 10 – 18.

Prvi ju je istražio Jovan Cvijić, poznati srpski znanstvenik i osnivač Srpskog zemljopisnog društva 1909. i 1913. A pećina je podijeljena u 5 cjelina koje su 1984. godine otkrili prvi istraživači – češki speleolozi (nadam se ne u japankama!). Nazvali su ih  "Svijetla dvorana”, "Tamna dvorana”, "Velika sala s kadama”, "Kanal s kadama” i "Riječni kanal”.  Dugačka je 1691 metar, ali je za posjetitelje dostupno tek nekoliko stotina metara i prve 3 prostorije. Sasvim dovoljno da vas očara sa svojih 280 bigrenih kada predivnih boja. U pećini je uvijek hladnjikavo pa preporučam da, bez obzira kad je odlučite posjetiti, ponesete sa sobom nešto dugih rukava. 

Bigrene kade su na nekim mjestima duboke i do 7 metara, ovisno o količini vode budu i poplavljene pa neka postanu i jezerca, a upravo otuda se stazom dolazi do predivnog podzemnog vodopadaIzvora života. Kad je prepun vode koju mu pošalje Trnavski potok, ovaj 9,5 metara visok vodopad ne dozvoljava čak ni normalan razgovor. Dobar izgovor da se približite simpatiji ;)
 
Zanimljivo je da na njega pada samo jedna zraka svjetlosti koju se, kako kaže legenda, vidi tek na kraju potpuno tamnog puta, kad se dođe u blizinu vodopada.
 
Druga legenda, pak, vezana je uz nastanak njegovog imena. Kaže da je 1804. godine, tijekom srpskog ustanka protiv Turaka, Karađorđe naredio da se lokalno stanovništvo sakrije u pećini. Većinom su to bili starije osobe i djeca pa je tako pećina spasila mnoge živote i otuda i naziv Izvor života.
 
Ali nisu bigrene kade i vodopad jedina turistička atrakcija ove pećine. Tu su još pseće groblje i dugure (otvori na tavanici pećine). Jedna od dugura se zove Božina dugura. Legenda kaže da je postojao jedan Božo Janković koji je iz sela Rožanstva nosio mijeh s rakijom kući i propao kroz jednu duguru. Mijeh se zakačio za granu pa je rakija preživjela, a Božo aterirao s 68 metara visine i poginuo.
 
Još jedna legenda kaže da se upravo u Stopića pećini kupaju vile…a i da krije blago dinastije Nemanjića.
Tko zna, možda ga upravo te vile čuvaju…Puno je priča vezanih za ovu pećinu, ali ne smijem vam sve otkriti wink
 
Čitamo se dalje…u idućem nastavku vas vodim kroz Etno selo Sirogojno….
 

Pretraživanje smještaja

Pretraživanje ugostiteljskih objekata

...da se najmanji grad na svijetu...
nalazi u središnjoj Istri, na sjeverozapadu Hrvatske...
više >>
...da je hrvatski kipar Marin s otoka Raba...
osnivač jedne od najmanjih Republika - Republike San Marino smještene na sjeveroistoku Italije...
više >>
...da se istarski tartuf nalazi u Guinnesovoj knjizi rekorda...
i da je najveći tartuf na svijetu 1999. godine pronašao Giancarlo Zigante...
više >>
Motovun - div mekog srca i čarobne energije
Dođi u Motovun, napuni se energijom koje ovdje ima napretek i s podestatom Marcom upoznaj skrivene kutke ovog divovskog grada......
više >>
Dva čuda čudesne prirode - Šarganska osmica i Drvengrad
Život je čudo. I piše čudesne priče. A kad te priče ispričate na čudesnoj zlatnoj planini – Zlatiboru, u režiju ubacite Emira Kusturicu onda dobijete čudesan gr...
više >>
Fulfinum Mirine - i bi tako jedan rimski grad
Zatvorite oči i dozvolite nas da vas provedemo jedinim gradom kojeg Rimljani izgradiše na otoku Krku.......
više >>